žulj na oku

idem u neki hotel na praksu...wish me luck!
Bit će vjerojatno dosadno, a usto ću svaki put morati tražiti prijevoz da me izvuče iz ove divljine...
I evo, na Crkotinin prijedlog, jedne moje slike. Izmišljena je, što inače nije tipično za mene, jer obično uvijek imam predložak, recimo fotku ili nešto...jedino ovu imam u kompjuteru, nije mi najljepša, i mislim da ću, kad uzmognem, staviti i druge na blog.
I, sad ćete mi znati prezime!

Tako je, kao što sam najvila, ovaj blog se više ne zove "(p)razno i k(r)asno".
Od sada mu je ime Žulj na oku. To mu više pristaje, budući da je orijentiran na gledanje slika itd.

Da, da... praznici su stvoreni za moje umjetničke ispade. Mogu reći da mi to super ide. Zato me ni nije bilo few days.
Al, ne smijem zaboraviti ni na blog. Mislim da ću mu promijeniti naslov.
Mislim da će se sada zvati "Žulj na oku"
To bolje zvuči, nego ovo (p)razno i k(r)asno, jel tako?

Ok, danas je na likovnom rasporedu moj osobni idol, američki slikar hiperrealizma, umjetnik u vodenim bojama- Steve Hanks.I ne, to nije neki glumac. Vjerojatno niste čuli za njega. Dovoljno je da kažem da je isprva slikao impresionistički, i to ulja na platnu, ali je zbog alergije na uljane boje počeo raditi s vodenima i postigao fotografsku točnost.
Slika koju sam stavila ovdje zove se Girl on water.

Ako koga zanimaju njegovi radovi neka samo ode na Google klikne na Slike i upiše ime Steve Hanks...i vidjet će dobar dio.

Evo opet Francuza.
Na rasporedu su Edouard Manet, i njegov učenik sličnog prezimena- Claude Monet.
Prvo Manetov "Doručak na travi". Slika je izazvala polemike. Meni je jako simpatična. Ova bijela djevojka kao da je umetnuta u nepripadajući joj eksterijer. Kao da je to neki čudan san. Možda njezin?

Pa onda "Impresija", slika po kojoj je prevac impresionizam i dobio ime, tako da možemo reći da je Claude Monet prvi pravi impresionist.
Meni osobno ta slika nije najljepša iz Monetovog opusa, ali je jako važna, pa mislim da je dobro da oni koji još ne znaju za nju sada imaju priliku da je vide. Pa ako želite, evo je tu dolje.

I na kraju, nešto od Clauda Moneta, što jako volim. Slika se zove "La Promenade".

Evo i jedne usporedbe:autori su Francuzi, prvi je Matisse, drugi Ingres.
I jedna, i druga umjetnina nosi naziv Odalisque.

Budući da traje ova medijska hajka na Jelenu Brajšu, za koju neću ništa tvrditi, jer zaista ništa niti ne znam, u medijima se pojavio i njezin takozvani protektor Milan Bogović, biskup Ličko- senjski.
Ali, taj Milan uopće nije milen.
Moja mama, čim je čula njegovo ime, kao da je izgubila razum i počela divljati po kući svađajući se sama sa sobom.
Naime, moja mu je mama prije two years poslala pismo, u kojem ga je molila, budući da ne može dobiti posao vjeroučiteljice, za što se školovala, da ju podupre u pokretanju karitativne djelatnosti u napuštenoj župi, u Jezeranama, budući da za to postoji potreba, mnogo stareži i siromašnih.
Pogodite kako je cijenjeni biskup reagirao.
Nije se udostojio ni odgovoriti mojoj mami, koja se je stavljala na raspolaganje Crkvi, nego je dotično pismo poslao župniku sa upitom zašto mama ne radi. Na tome je i ostalo jer župniku odgovara da u školi radi mamin posao, a u župi svoj posao i dobiva obadvije plaće.
Iz ovoga zaključujemo da u to vrijeme, prije dvije godine, Milan Bogović nije niti poznavao Jelenu Brajšu, pa da ju recimo kontaktira u vezi s maminom molbom, ili je možda u pitanju to da se njemu živo fućka za karitativnu djelatnost, koju znači uopće ne podupire, osim pred kamerama.
On je jedan great pretender, tako da znate!!!

Ne, to nije moj naslov, to je naslov slike Salvadora Dalija. Vi si sami protumačite što to znači...

Prošla sam obadva predmetna ispita, i to s pet.
Zapravo nisam srela mnogo mojih iz razreda jer sam došla jako rano, obavila odgovaranje za 15 minuta, i pobjegla. Sjedila sam na autobusnoj stanici tri sata (svi ostali pametnjakovići su si našli alternativni prijevoz), na klupi s još nekim dedekima i pijanom babom.
I onda što se desi!

AKO NETKO NE VIDI ONU SLIKICU DOLJE, MOŽE GLEDATI U OVU.

Prvo hvala curama koje su mi uljepšale dan svojim komentarima.
Evo, napokon nemam temperaturu, kašalj je i dalje tu.
Sutra moram odgovarati predmetni ispit jer nisam imala ocjane iz nekih predmeta ove godine, i to ću morati sada nadoknaditi.
Jedva čekam da taj pakao prođe, ma uopće me nije strah ispitivanja, već mi se gadi to što sutra ostali rezredni drugovi dolaze po svjedodžbe. Mrzim što ću ih morati gledati i što će oni mene vjerojatno poprijeko gledati, ispitivati uglavnom glupava pitanja, na primjer: kako to da nisi došla zadnje dane u školu, bla bla, lakše bi ti bilo, bla bla...Mislim da mi se već povraća!
Zašto uopće pitaju? Zašto ne gledaju svoja posla? Pa nije im valjda život tako besprijekoran da moraju zabadati nos u tuđi.
Mislim da baš takvi, koji se prave da im sve u životu ide bajno, zapravo skrivaju mnogo veće probleme.

I dalje sam bolesna, mislim da ću se uskoro raspasti. Ni danas se nije dogodilo niš zanimljivo, osim što je tatin auto u sličnom stanju kao i ja. Nakon što mu je bez razloga otpalo staklo, sad se i mjenjač slomio.
Možda tata ima prejak stisak.
Cijeli dan krepavam, i buljim u TV.
A sada idem umrijeti.

Šalim se: I´ll be back.